I ptice, kad dodje jesen
prosapucu zbogom
nijemim trskama na sprudu
I stabla ukrste grane
nad cudljivom rijekom
sluteci rastanak od ljeta

A ona je bez rijeci
otvorila vrata
samo pogledala nebo
i ostavila me samog
I ne znam, da li u zurbi
ugasila nije
staru svjetiljku uz prozor
Il' lezi na prasnom logu
i lazljivo grli
nekog drugog umjesto mene
Ref. 2x
O, ti koji imas
ruke njeznije od mojih
ako zivi s tobom
budi njezan njenom snu
budi njezan