Zivot tece u laganom ritmu
tamburasi to najbolje prate
topot konja sa osmijehom zena
cesto nocu u moj zivot svrate
Kad se sitim pisme od nedavna
uhvati me neka cudna sjeta
pa mi cesto na um padnu rici
ne mogu se tocno sjetit ljeta

Krenuli smo svak na svoju stranu
ne zivi se vise ko nekada
cini mi se sudbina me steze
pa se necu vratiti nikada
Ostavit cu grobove i didu
i sve pisme sto su znali svirci
i sve nane, cizme i salase
i /sva zita/mrkove/ u mojoj ravnici
Dunavom ce mozda plovit ladje
tamo-amo kako se ko snadje
a ja cu negdje gledat u daljinu
i sve vise traziti tisinu