Davno je bilo, ne, ne bi spominjo imena
ko' nas je to prod'o i koja je bila cijena
nasih zivota sto Bog je uzeo
il' nam dao, tri mjeseca pakla
A onda je Vukovar pao, a i mi skupa s njim
al' smo se predali hrabro
mjesec dana nakon sto je umro Blago Zadro
al' je ostala gorcina u grlu koje me zedja

Na pozive u pomoc da l' su okretali ledja
ko' je Ovcaru prezivio
ne pitaj sta je proso, u Stajicevu Nisu
ja sam u Mitrovicu o'so
4 mjeseca logora, za svaki sekund oziljak
pa izis'o u razmjeni kad je vec bio ozujak
pa sta to znaci da sam imao srece
sto sam ostao ziv, imali tu nesrece vece
Sto sam vidio i cuo, ne, to se ne da zaboravit
nema doktora sto moze ove rane oporavit
kao ni moju dragu sto bolest uzela mi
Jos prosle godine, dok moja Sara ima 3
ona me drzi na zivotu
samo moja kcerka jeste i sjecanje
na moje decke sa Trpinjske ceste
Ref.
Boli me sjecanje na dane slavne, dane ponosne
al' borim se i ne dam se dok Dunav tiho protice
i boli me istina sto nema onih koje volim ja
pokriva ih zastava nek sanjaju u sjeni hrastova
A moja mala Sara o tom ne zna nista
ona zaspe sa osmjehom i sanja igralista kolace i bombone
a ne bombe i tromblone ko njen stari
ne vidi proklete demone, ne vidi krvave rovove
i popaljene krovove rodnoga grada
Ona ne zna nist' o ovome i bolje da ne zna
nek je sretno djete, samo zna da tata guta
neke roza tablete kad ga boli glava
al' ne postoji taj prozac ni xanax za ove kosmare
uvucene u mozak sto mi ne daju uklonit barikade i klade
Zakopavam mrtve u proslost, a oni ih vade
sta mi to rade ljudi ko da nisam sav svoj
tresem se i drhtim, ko da nisam sav svoj
dok me kupa hladni znoj, nesto u meni kipi
Peku me nasi haski, kundak zivota tuce, zaista boli vraski
opet sam pos'o, polako jer vise ne znam kako
borit se protiv toga nimalo nije lako
i ko da nemam nista drugo osim te granate
al' neka i to ce bit dovoljno, ako se vrate
Ref.
O dragi Boze, kao da nije u snu kada koljena od krvi
a ja stojim bas na dnu, a oko mene poklani, streljani
pretuceni, unakazeni, nevini i do smrti muceni
odjednom i ja tonem u krvavom blatu
Al' mi Sara drzi ruku i vice, ne dam svog tatu
i onda nestaje sva tama jer je andjeo nad nama
pa nam salje oblak na kojem je Sarina mama
Moja draga zena bljesti od suncevih snopova
i smjeh moje kcerke, jaci od milijun topova
mi zagrljeni, sretni, zato placemo nas troje
odjednom oko nas svi moji prijatelji stoje
Svi jos uvijek lijepi, svi mladi ko na slici
i svi mi u glas kazu da je dosao kraj bitci
da zivim sad za zive, mrtvih samo da se sjecam
pa se izljubim sa svima i to im obecam
Kazu zbogom i opet sve je isto ko i prije
silni Dunav, na vodotornju se zastava vije
ja se budim jer se Sara smije i rucice dvije
mene grle oko vrata, dokaz sreca u meni je
Ref.