Jednog divnog dana u Mostaru gradu
vidio sam krsnu hercegovku mladu
krsnu i lijepu sto uzdahe mami
vatrenog pogleda i grudi pomamnih
A u predvecerje kad se svjetla pale
tad pruzaju miris ruze rascvjetale
od sevdaha majko sva mi gori dusa
dok Neretva tiho sumi i pjenusa

Sa Veleza blagi povjetarac piri
okolo Mostara tisina se siri
iz tisine nijene i zvjezdanog sjaja
nista se ne cuje osim uzdisaja
Sve to moje oci gledaju i placu
zarobljena srca tako njezo sapcu
krsna hercegovka moga oka zjena
ostace zauvijek njezna uspomena