Otis’o si rodjeni brate
daleko od rodnoga kraja
u proljece sedamdeset i neke
usred cvijetnoga maja
Sudbina bila je takva
da odes u delek svijet bijeli
da kucu i ognjiste staro
tvoje srce uvijek zeli

Kraj tebe tudji ljudi
prolaze svakoga dana
ledene duse su neke
srca su im zakljucana
Za onu rodjenu zemlju
velika ljubav te veze
ne zaboravi svoju bracu
i kad je najteze