Vani su padali pijanci umjesto snijega
bio je sijecanj ili januar, ne sjecam se vise
pozvan u tudji stan
sjedim u njezinoj sobi bez svjetla
ona, u opasnoj dobi, a ja, poput pijetla
Pricam joj pjesme
ona se divila bedrima, dojkama, kukovima
svim svojim sokovima
ona se divila mojim stihovima, a ja sam pio vinjak

Jedino sto je znala reci, pa to je krasno
i meni je sve bilo jasno i uzasno i strasno i zao
i sva bih blaga dao da mi se vrate rijeci
sto sam joj reko, ali bilo je vec kasno
Ona je lezala pored kamina i kao da se kaje
rumena od vatre vina, plakala je
i nehoteci grjesila jе milujuci jastuk
misleci pritom da sam vuk koji ce skociti
a ja sam bio pozvan, ako se nе varam
u ovaj stan tek nesto popiti
i sjedio sam potpuno miran
Dosada je glodala tisinu, vatra se jarcala u kaminu
a ona je pricala o svojoj macki i o ludnici u diskicu
i o nekom crnom mladicu koji ima kola
i deset milijuna na knjizici
I meni je sad stvarno sve bilo jasno
i rekao sam djevojcici
pa to je krasno, to je zaista krasno
i otisao sam padajuci sa snijegom po ulici