Vece je tuzno u domu mom
ja opet mislim o liku tvom
jesenje kise niz prozor liju
srebrne kapi svu tugu kriju
Lagano vjetar savija grane
i nosi tugu u prosle dane
sletio listak, kroz prozor viri
i on bi htio dusu da smiri
Nestaje tama, zora se budi
ulicom tiho prolaze ljudi
nekud se zure, odlaze tiho
za moju tugu i ne zna niko