Tekstovi.me

Pročitajte tekst Zemlja zove oblake od autora: Massimo Savic

Zemlja zove oblake

Massimo Savic
Budim se i ustajem
od leta ne odustajem
cijeli svemir znam
ali sad sam sam
na planeti tvojih dodira
Od sunca pletem kosulju
i biram zoru najtisu
da ne probudim, kada poletim
usnule sanjare ljubavi

Ref.
Zemlja zove oblake
spasite me odavde
ljubavi nam vratite
satelitom saljite
ja ne mogu zivjeti bez nje
Zemlja zove oblake
vodite me odavde
svijet se rusi, nestaje
osmijeha nedostaje
Putujem kroz maglice
brojim zvijezde repatice
sunce nestaje, vrijeme prestaje
tvoja ljubav mi nedostaje
Ref.
A poveo bih sobom
svemirskim te brodom
ali mi nedostaje
malo hrabrosti i puno ludosti
da te mogu ukrasti
Ref.