Nemam konja, duso moja
nema zvijezda da te pratim
daleko je kuca tvoja
daleko je da se vratim
Nasred puta ja cu stati
ionako ne znam dalje
daleko je da se vratim
predaleko da te pratim

Raspet jednu ruku pruzam
drugom trazim tvoje lice
kao Krist u polju razi
kao strasili za ptice
Tu cu sam sa svojom sjenom
ostati da noc me srusi
mozda bol u srcu njenom
u mom srcu bol ugusi
Kada stigne putnik kasni
do tog mracnog kaziputa
mjesto mene ti objasni
kamo dalje da ne lutam
Ja cu biti samo kamen
uz koji ce putnik sjesti
trudan prije nego stane
i on razapet na cesti