Ne postoji put koji krece niotkud
mozda, ´zvana izgleda da sve je k´o nekada
u nas veliki stan, u kojem vodimo rat
sreca vec dugo nije svratila
Nista nam ne fali, svega ima i previse
al´ je ljubav pobjegla izvan nase kapije
i sto nam vrijede sad kule i gradovi
kad smo nas izgubili

Ref.
Da hoce svanuti, da se i ja probudim
iz ovog ludila, da me, k´o dijete, zagrlis
i da se smijemo, dok u sobi, pored nas
mirno spavaju slatki andjeli
Znam da je sudbina, al´ protiv sebe ne mogu
i sreca tuguje, kad je se ljudi odreknu
i, k´o da udari grom kad nam se sretnu pogledi
i munja osvijetli ovu bolnu istinu
da smo nas izgubili
K´o skupe haljine i case kristalne
ljubav smo cuvali samo za dane posebne
bili zajedno, samo kad moramo
a to nas je ubilo
Ref.