Setali smo poljima cvjetnim
bjezali od mjesecine
krili tragove nase ljubavi
disali kao jedno
dok mi nisu pokidali srce
Udali zbog para, dao mi je sve
sve, sto se kupiti moze
kao dokaz ljubavi
stampao je etikete
za vinariju, sa mojim likom

Slikao me je najpoznatiji slikar
po imenu Anik Dub
ptica sam u zlatnom kavezu
nije me unistilo ono
sto sam mislila da hoce
dok nisam ponovo srela tvoj pogled
Nisam ni slutio da ce se srca rastati
da cu sam ostati, bez vode da venem
otkad si otisla, do mene nitko ne svraca
nema ni starih drugova, samo tisina
a, nocu, jos, zbog nas
skupim snage i zaplacem naglas
Ref.
Cujes li jecaje iz nase avlije
cujes li uzvike glave pijane
jos uvijek cekam te kod stare kapije
jos uvijek nadam se
da cu te poznati, na kraju ulice
Kao da osjecam
dok budan sanjam isti san
kako ti koza mirise
tu, pored mene
Pred Bogom placam dug
vrti se isti dan u krug
opijam sebe uzalud
da zaboravim tebe
Al´ nocu, jos, zbog nas
skupim snagu i zaplacem naglas
Ref. 2x
Lutao sam godinama
bjezao, od sebe, od tebe
otisli smo, da se zaboravimo
ali smo se jedno drugom uvijek vracali
Vratile su se i uspomene
sto su cuvale ljubav
uzeli su nam godine
ali, nas od nas nisu uspjeli
Sanjao sam ruzan san
da su ubili nasu ljubav
da nestat cemo zauvijek
da su mi ruke vezali
a on tebe sebi odveo
znao je da si moja
zato se nije vratio
Meni je opet proljece
najljepsi izlazak sunca ce nas buditi
sve ptice ce nama pjevati
sve ce opet na tebe mirisati