Mutna svjetla kisovitog grada
ostala su iza nas
u meni pada i posljednja nada
da razumijes moj glas
Niz staklo klize krupne kapi
i moje rijeci klize uz njih
kad bi se vratili posljednji sati
promjenit nesto da li uspio bi

Ref.
A zao mi je nas
zao mi je snova ugaslih
nasih zelja glas
sad je tako dalek, tako tih
a zao mi je nas
i znam da ne znam sebi priznati
da nasih zelja jaz
i tebe i mene
od nas ce odvesti
Zaustavljam se i otvaram vrata
s kisom su rijeci prestale
tvoj zadnji osmijeh zaklanja tama
a moj u meni zapinje
Sve ono sto je bilo, sve
sad u nista se zatvara
nazad krenem, ne okrecem se
dok se noc u jutro pretvara
Ref.