Koracamo na drugoj strani obale
hodamo s one strane svijeta
izgubljeni, poboranih lica trazeci sebe
cini se da je ovdje mrak jedino svjetlo
I onda kada smo padali
nekada brze, nekada sporije
i onda kada nas je stranputicom vodilo ludilo
i kad smo tamo, gdje nikad nismo bili

Precesto okupirani samo sobom
kroz pomucenu dioptriju trazili smo exit
uporno pokusavali spojiti nespojivo
cini se da je ovdje mrak jedino svjetlo
I onda kada smo padali
nekada brze, nekada sporije
i kada smo mogli, ono sto nismo zeljeli
i kad smo imali ono sto nemamo