Bila mi je jubav, ka´ more duboka
sjajnija o´ zlata, Luna previsoka
izgubjeno vrime korake mi slidi
kad njezinu sliku u oku mi vidi
Neka se kroz kalu pisma sad raznese
i sve neka sol je, more me odnese
odlazi u zoru ovi cvit, sta vene
kad je iza skura bura ´misto mene

Ref.
Iza njenih skura sva je moja bura
ne znan ´ko se krije,´ko joj rosu pije
sve do zadnje kapi,sve ce s cvita dati
ka´ i vodu ´ladnu kad joj zedni svrati
Iza njenih skura sva je moja bura
ne znan ´ko se krije,´ko joj rosu pije
sad mi zivot vridi manje o´ po´ solda
jer,za jubav sve san prosuja, i proda´
Bez nje, mojin tilon zaplela se tmina
umorna je dusa o´ mora i vina
i sve sta bi taka´, doda´ uja svici
jubav pored mene prosla bi bez rici
Neka se kroz kalu pisma sad raznese
i sve neka sol je, more me odnese
odlazi u zoru, ovi cvit, sta vene
kad je iza skura bura ´misto mene
Ref.
Sad mi zivot vridi manje o´ po´ solda
jer,za jubav sve san prosuja, i proda´