Istina je ovo niste culi
kako su se biseri prosuli
dvoje mladih iz Podrinja brate
za vjencanje spremali su svate
Mlad je momak malo para skupi
zlatan prsten djevojci da kupi
da se uzmu oni tada rijese
njihov prsten tugom kovan bjese

Sijao je kao sunce sjajno
sa njim tugu skrivao potajno
na njemu su neke cini bile
mladom momku zivot unistile
Na vjencanju prsten dragoj dade
u dusi mu neki bol zastade
zagrli je na koljena klekno
svojoj dragoj ovako je reko
Nemoj draga da ti bude zao
sto se nisam sa tobom vjencao
ja umirem, s tobom se rastajem
prsten tuge tebi draga dajem
Nemoj za mnom da ti suze teku
uzmi prsten, baci ga niz rijeku
neka voda cini mu izbrise
da se tuga ne ponovi vise
Zadnje rijeci djevojci izusti
tjelo klonu, svoju dusu pusti
tu ga draga poljubi u celo
vjencanicom prekrila mu tijelo
Iz oka joj suza je potekla
svome dragom ovako je rekla
ne umiri, ne odlazi sada
nisam te se nagledala
Mlada moja majka nece izdrzati
sto te svojim zetom nece zvati
nikada te prezaliti necu
prsten tuge unisti nam srecu
Nek je proklet zlatar sto ga kova
zalosna je bila prica ova