Sam Bog ce znati
zasto pisem pjesme
i kome treba to
sto sada sanjam
Jos od djetinjstva
znadem sto se ne smije
pa ipak
pseto svog zivota ganjam

Djetinjstvo moje
vec je iza mene
i od tad
sve je poslo naopacke
Koliko vrijede
moje uspomene
moj vrt i tavan
gusteri i pracke
Ref.
Jos uvijek ne znam
neke vazne stvari
o vocu, zeni
ljubavi i smrti
Jos uvijek marim
sto drugi ne mari
i moj se zivot
k'o ruleta vrti
O sebi znam
jos samo da sam ranjiv
od teskih rijeci
rastanka i placa
I ulicama hodam
pomalo sanjiv
izmedju ljudi
kuca i kotaca
I jos se prenem
na zvuk neke trube
u stranu gurnut'
kao da me nije
Pa tiho psovku
procijedim kroz zube
i dalje idem
manji nego prije
Ref.
Sam Bog ce znati
kome sve to treba
ti stihovi, te rijeci
i te rime
Taj dio pakla
i taj dio neba
ta proljeca
te jeseni, te zime