Sjecam se, te veceri nisam upoznao samo nju
upoznao sam njenu njeznost
njenu samocu, plahost
njenu sutljivost
Mislila je da mi moze dati jedino ljubav
i da ja samo to zelim
ali ja sam zelio mnogo vise
htio sam biti slobodan
i ona da bude slobodna
slobodna i moja

Nazvao sam to ljubavlju
Rekla je, to ne postoji
bilo bi odvise lijepo
Gledao sam je, smijesio se, sutio
i malo pomalo pocela se oslobadjati
padale su njene ideje
njen strah, nepovjerenje
I zajedno s njenim tijelom
obgrlio sam i njenu volju, osjecaje, dusu
rekla mi je
prvi put oborila sam pogled
i pocrvenjela pred covjekom
Mi, sami mi plahi smo mi
slobodni mi i izvan nas
samo za nas zbilo se sve
Mi, ludi od tog, nestavarni mi
kao bez tijela grjesnici smo mi
robovi mi, andjeli mi
I upravo zbog toga sve to danas
izgleda tako glupo, neshvatljivo
Jer, priznat cete
nije odvise lijepo vidjeti me
kako skupljam svoje stvari
i bjezim kao kradljivac
A ona, ona me ne zadrzava
naucio sam je da bude slobodna
Ti, odlazis sad, uzimas sve
ali nas susret ostavljas tu
zauvijek tu duboko