Prosle je noci i posljednje lisce
palo s grana na tle
ruze su male uvenule nocas
ruze, mirisne sve
Jedna, tek, ruza mala
stoji jos danas tu
nekoc je divno cvala
sad sjecam se, tek, na nju

Jesenska se ruza mala
rascvala u vrtu mom
na kisi i oluji, svakog dana
krijepila me mirisom
Kisa nije satrt' mogla
malu ruzu, njezin cvijet
ali, ipak, iza prvog hladnog mraza
morala je, jadna, 'mrijet'
Ref.
A tuzna kisa dalje lije
grob joj pokriva pust
skoro ce malu ruzu
prekriti snijezak gust
Gledam jednu malu ruzu
kako vene njezin cvijet
k'o mala ruza vene nasa ljubav
i ona mora jednom 'mrijet'
Proci ce jesen, i zima ce proci
doc' ce proljeca znak
sunce ce zasjat', a male ce ruze
miris siriti blag
Nece se sjecat' vise
jeseni kobne te
tada ce opet morat'
uvenuti one sve
Ref.
I ona mora jednom 'mrijet'