Probudi me na tren
i ako me umor svlada
jer, sutra tko zna gdje
vodi me put
A toliko te sad
zelim poljubiti
i barem ovu noc
zaustaviti sate

Probudi me na tren
i podjimo do zvijezda
da opija me sjaj
pogleda tvog
U tvojim ocima
da budim proljeca
i vrijeme plakanja
da bude iza nas
Probudi me na tren
Ta svjetla, te magle
te ceste bez kraja
i umorne vjedje
ta svitanja
Tuneli, moteli
i miris benzina
i losega vina
ta nadanja
Probudi me
probudi me na tren
Ta svjetla, te magle
te ceste bez kraja
i umorne vjedje
ta svitanja
Probudi me, probudi me
probudi me na tren