Dosla je sama, umornih vjedja
jutarnjim vlakom na drugi peron
dosla je sama sa toploga juga
osmijeh na licu, jer doci ce on
Prolaze ljudi, kao rijeke bez kraja
smedji joj kaput i kofer kraj nje
i kosara puna zlatnih naranca
ona i nada, tu je sad sve

Ref.
Lice je njeno bagrem u cvatu
oci joj pune nekoga sjaja
ime joj ne znam, ali za me ce biti
u mislima jedna sa juga Marija
Sjedim na klupi, na drugom peronu
oci vec snene, a mrak tako dug
ovdje je hladno, a nade sve manje
kosara voca jedini drug
Ref.
Brzo ce zora, ne placi Marija
znam, put je tvoj, i tuzan, i dug
ne daj se, ne daj, ne daj Marija
tvoj vlak vec stize, podji na jug