Kad bin zivot moga´ stavit´ u dvi, tri rici
uzeja bin pismu sta dusu mi lici
i ovo more plavo, sivo, sveje´no
i opet pisma, opet pisma
Prosa´ san svit sa valizon nota
piva´ je livo, piva´ desno ma, bilo je divota
a usela se nisan i zivot je prosa´
ali mi se piva, uvik mi se piva

Jos san oni covik starega kova
i nakon svega, put doma gre mi prova
lipo se smirin, laskajen jidro
i opet moran pivat´, moran pivat´
Ref.
Jer, ja moran pivat´
ma, svitu, puka´ bin da ne pustin glas
i na oni svit pismu zadi´cu za pas
Jer, ja moran pivat´
ma, svitu, puka´ bin da ne pustin glas
dobra pisma dusu izlici zacas
I prije svitanja, ispo´ sunca zlatnoga
ja moran pivat´ bez posebnog razloga
kako mi dodje, da vrime brze prodje
nikada prvi, sa ekipon na krmi
A gledan ovi svit i zaludjen lutan
rici skupljan ka´ bosi prosjak na po´ pusta puta
ocaran cekan da mi dodje u posjet
pisma sta tira suzu i crta osmijeh dusu lici
Uvik pismi san se vraca´
nosin sa sobon vricu smija, saku placa
i uvik isti san, neki bo´ji dan
di sunce vjecno sja svi su judi sestre, braca
Ref.
A moran se gibat´, rime slagat´, glavon klimat´
ka´ galeb klicat´ na uzdahu vitra
ka´ zrno pijeska, nebitan, sitan
u pjescanon satu, u srcu bisna svita
I ´tija san zavirit´ iza zavjese Bozje
i ´tija ukrast´ za nju sve sto se moze
i posta´ san nista, zauvik sritan
u srcu gori jedna jubav i pisma
Ref. 2x