Zagrnuta slozenim mislima
okrznuta mrvicama sumnje
prolazis kroz sopstvene nemire
tvoja rafinirana samoca ne nudi kompromis
Instancan osjecaj uporno te sluzi
osebujna kao april
otvaraš oci za bol drugih
kao brana kosmaru

Bojis prostor oko sebe vlastitim iskustvom
dosljedna sebi magicno i nezaustavljivo
koracas kroz plime i oseke
samocu odbaciti ne zelis
Zivot bez sutradan svjesno priḫvatas
tvoja sutnja ima odjeka
tvoja sutnja ima razloga
i kad se tvoje ceznje pretvore u boje tuge