Tekstovi.me

Pročitajte tekst U srcu slucajnog grada od autora: Bosko Beuk

U srcu slucajnog grada

Bosko Beuk
Zar mislis da osmjeh je moj znak raspolozenja
ti tako bi htjela ali je drugacije
zivot nam tece bez mnogo uzbudjenja
sto je tvoje tvoje je, a moje je svacije
Ispod kosulje rane su mnoge skrivene
prolaze godine, one ne zarastaju
prekrivene tepihom mahovine
cesto vedre boje lazno blistaju

Ref.
Ta snaga koja iz mene zraci samo je fasada
kako da se osjeca covjek u srcu slucajnog grada
Zar mislis da osmjeh je moj znak raspolozenja
u dugim ulicama tvoje dominacije
podaren osmijeh moje stanje ne mijenja
samo je dio moje tolerancije
Ne mogu mijenjati sebe, a i zasto bi
neke su mane u meni rodjene
mozda nisam ono sto bi htjela ti
prihvati me takvog ili idi od mene
Ref.
Zar mislis da osmijeh je moj znak raspolozenja
oruzje kojim plijenim sve oko sebe
sve nekako cudno do ushicenja
svima je toplo samo moja dusa zebe
Ne mogu mijenjati sebe, a i zasto bi
neke su mane u meni rodjene
mozda nisam ono sto bi htjela ti
prihvati me takvog ili idi od mene
Ref.