Jos uvijek cekam u parku Ribalta
brojeci sjene stabala u nizu
prekriveno sve pozutjelim liscem
skoro ce jesen tako je blizu
Galebovi kao nimbus iznad moje glave
krilima mi masu ove prohladne noci
mnogo ljudi prosetalo je danas
samo tebe nema, ti neces doci

Ref.
Ja sam samo stranac u tvome gradu
zarobljen u svome vlastitom tijelu
zalutao putnik izgubljen u stadu
u poguzvanom starom ljetnom odijelu
U parku je sve vise ljudi
u setnji, u trku ili na biciklu
ja ispod svjetleceg lampiona
razmisljam o tebi i o mom porijeklu
Kada bi me neko upitao nesto
po akcentu bi cuo da nisam odavde
uz osmijeh bi me izbjegao vjesto
okrenuo glavu cim se iskrade
Ref.
Daju mi do znanja da sam suvisan ovdje
ali ja ne zelim zauzeti nicije mjesto
samo jos jednom da te vidim i odoh
na tvoje i moje zadovoljstvo
Galebovi kao nimbus iznad moje glave
cvrkutom me tjese ove prohladne noci
zauzete klupe mirisom parfema
svi su tu, ti ne zelis doci
Ref.