Zrak jos mirise na tebe
i grane k´o da njisu se pod vjetrom
kako sabrat´ misli te
od svega sad sto stvarnost je
I ove kapi s lica mog
kao poljupci sto donijele su kise
mozda isprati ce strah
koji nosimo tu

Pusti, nek´ nas mrak pokrije
da ne vide i ne cuju nam glas
daleko od svih, slobodni
gdje ne vide i ne znaju za nas
Prije tebe samo pustinje
mjesta puna tisine
bez mirisa i okusa
emotivne praznine
Pokazi mi, jer ne znam
gdje prestajem ja i pocinjes ti