Stoljecima postoji i zivi
dijeleci, od Gornjeg, Donji grad
Teklo je bez kraja
vrijeme tuge, vrijeme sjaja
ona pamti svaki uspon, svaki pad

Ali, svijetla plina
to je doba krinolina
sto su svako vece otvarale bal
Ilica, moja ulica
od Harmice, pa ispod Dverca
sve do Mitnice, Cernomerca
i jos dalje
Tece ravna, il´ se vije
sve do livada Kustosije
i jos dalje
Kad je ponoc, kad je kisa
kad je bucna, kad je tisa
poznam vec sva njena lica
Moja draga ulica
moja draga Ilica
moja draga ulica