Da su me ukrali Cigani
u tuznom gradskom parku
u mornarskom odijelu
i nestali u mraku
Odveli bi me daleko
gdje stize samo zelja
pred zacudjenim licem
mojih roditelja

Da su me ukrali Cigani
ne bi me bilo briga
jer bih mislio da se
samo nastavlja igra
Svi bi tvrdili da sam
sa sretne zvijezde pao
i nista o svom zivotu
ja nikad ne bih znao
Da su me ukrali Cigani
imao bih slobodu
da pijem svoje vino
i pijem svoju vodu
Bio bih bogat i voljen
a vracara bi mi rekla
da nemam svog imena
i da sam bez porijekla
Da su me ukrali Cigani
jos dok sam bio dijete
iz ovog mrtvog grada
iz nevolje i sjete
Imao bih svoj sator
i medvjeda na lancu
svoju zvjezdanu kucu
konja i kruh u rancu
Da su me ukrali Cigani
provodio bih dane
lezeci u travi
kraj autostrade
Svirao bih gitaru
i prelazio milje
ljubeci jedno bice
slobodno, i divlje
Da su me ukrali Cigani