Ovo je tuzna prica
i tuzan konac ima
ovo je tuzna prica
o ljudima i psima
Dane i tjedne sami
prosla je zima i ljeto
u sobi nekog hotela
zivjehu covjek, i pseto

Jeli su ista jela
i pili su ista pica
covjek je zivio pseci
jer to je tuzna prica
Pas se zvao Petar
covjek se zvao Sava
u svakome psu je covjek
u covjeku pseto spava
Godine tako su prosle
i postoje takve krize
covjek, uz narav psecu
dobije zelju da grize
Ista sudbina ih prati
isto ih grije ljeto
ne zna se ´ko je covjek
i ne zna se ´ko je pseto
Zajedno laju na Mjesec
samoca, jad i bijeda
covjeku dlaka je bijela
a psu je kosa sijeda
Vratar je sanjao vrata
velika, i od zlata
i kitu krizantema
i ljubav, koje nema
Dok cetiri para nogu
i dva podvijena repa
osmoro dlakavih sapa
i cetiri oka slijepa
Prosli su pored njega
covjek, i pseto skupa
napolju bijase hladno
i kisa ulicu kupa
Posli su korakom sloznim
ususret psecoj sudbini
oboje vidjese nebo
i zvijezde u daljini
No, odjednom ocajni jauk
razbije grad napola
iz prvoga ugla banu
siva sinterska kola
I sivi razapne mrezu
na cetiri strane svijeta
uzdrhtala je zemlja
k´o srce velikog pseta
Covjek, il´ pas, svejedno
zajedno stanu da laju
sada, u kolima istim
istom se voze kraju
Jer, ovo je tuzna prica
i tuzan konac ima
ovo je tuzna prica
o psima, i o psima