Jutro, k´o svako obicno
budim se i zelim da se ne sjetim
kako si, sta radis lafcino
jos mi malo treba da te prebolim
tako malo trebam da zaboravim
Zima, k´o snjezna kraljica
pokriva me bijelom posteljom od sna
kako si i sta se desava

Da li ti je ona bolja nego ja
jos mi malo fali da zaboravim
tako malo trebam da te prebolim
I svaki novi dan dug ko godina
dodje mi ko kazna od Boga
kad se sjetim da bila sam ti sve
a sad se budis, budis se kraj nje