Tekstovi.me

Pročitajte tekst Nabujala rijeka od autora: Adastra

Nabujala rijeka

Adastra
Ona ustaje u zoru
dok jos nitko nije budan
zeli ostvariti zacrtani san
Sa svoje dvije male ruke
radi od jutra do noci
skrivajuci da je umorna

Za svakog' uvijek ima osmijeh
ali ne da nikom da joj pridje blize
nego sto im dozvoli
Kad stigne kasno kuci
tad iz svijeta se iskljuci
pocne radit' sto joj je najmilije
Ref. 4x
Nek ponese me daleko
nabujala rijeka
Bila je ostra zima
kada sam je prvi puta ugledao
Nova Godina je kucala
Pruzio ruku da je dotaknem
jer toliko je zracila dobrotom
iz ociju joj sjaj
Toliko dugo sam joj dosadjivao
da mi je dala mali poljubac
da me otjera
Ne ide to tako lako
to je bol sto odmara
Ref. 3x
Nabujala rijeka